Odjeli i zbirke
Kulturno-povijesni odjel
Počeci Odjela gotovo se podudaraju s početkom rada Muzeja 1952. godine, oboje pod vodstvom ravnateljice Ivane Vrbanić, čija je prva kulturno-povijesna izložba bila „Karlovac u 19. stoljeću” (1957.). Fundusu Odjela pribrojena su dva od svega četiri sačuvana predmeta što su ih Muzeju još 1911. godine namijenili ugledni karlovački donatori odazivajući se na poziv tada osnovanog Muzealnog odbora za pomoć u sabiranju starina: bicikl velociped (darovao Hugo Lukšić) i metalna škrinja. Odjel su potom vodili Petar Skutari (1973. – 1979.), Marinka Mužar (1979. – 1990.), Nikica Jakšić (1990. – 1991.), Nikola Albaneže (1994. – 1998.). Od 1998. godine Kulturno-povijesni odjel vodi kustos Igor Čulig.
Raznorodnost i rastući opseg zbirki s vremenom su doveli do nove raspodjele fundusa, odnosno do redefiniranja djelovanja između Kulturno-povijesnog i mlađeg, Povijesnog odjela. Razvrstavanje u zbirke provedeno je 2010. godine.
Najvažnija zadaća Odjela jest prikupljanje svjedočanstava života u okruženju karlovačkog urbanog prostora i kućanstava, iz čega nastaje sljedeći sustav zbirki: Zbirka arhitektonskih elemenata i ulične opreme, Zbirka namještaja, Zbirka posuđa i pribora, Zbirka ambijentalnih i priručnih tehnikalija, Zbirka posoblja i ambijentalnih ukrasa i Zbirka odjeće i modnog pribora.
U nešto manjoj mjeri, nadopunjujući rad Povijesnog odjela, fundusu Odjela pribrojena je i ostavština javnih službi i ustanova. U samoj jezgri lokalne baštine nalazi se i industrijska (u najširem smislu riječi) baština, od alata i strojeva do obrtničkih i industrijskih proizvoda. Razvrstana je u sljedećim zbirkama: Zbirka dizajna i ambalaže, Zbirka industrijske baštine, Zbirka nacrta i planova i Zbirka školstva.
Kao specijalizirana zbirka vodi se Zbirka željezničarstva Josipa Štimca.
Igor Čulig, kustos Kulturno-povijesnog odjela
tel: 047 615 980 (3)
e-mail: igor.culig@mgk.hr
Građevinskim se aktivnostima na povijesnim građevinama u Karlovcu kontinuirano dislociraju dijelovi građevinskih struktura ili ukrasa koji se nadomještaju novima. Zbirku čine dijelovi građevinskih (arhitektonskih) struktura i primjerci (odnosno dijelovi) ulične opreme kao što su cigle, grede, metalni ulični natpisi. Zbirku aktualizira i potreba za predlošcima i uzorcima povijesnih tehnologija povezana sa suvremenim životom u povijesnim građevinama, u pravilu spomenicima kulture RH.
Dvojezična ulična oznaka Rue dela Paroissen / Župna Vulicza, vrijeme francuske uprave (1808. – 1813.)
Zidna reljefna medalja s likom Higeje, oko 1907.
Zidna reljefna medalja s likom Asklepija, oko 1907.
Zbirku čine tehnički predmeti kojima su opremana karlovačka kućanstva, odnosno koji su služili kao osobni pribor. Prema određenju kućanstva zbirku čine rasvjetna tijela, gramofoni, radioaparati, glačala, kućni satovi, pisaći strojevi, šivaći strojevi... Prema određenju osobne uporabe zbirku čine džepni i ručni satovi, pribor za osobnu njegu, osobni pečati i pribor za pisanje.
Portalni sat koji oko 1850. u Karlovcu potpisuje urar Georg V. Szinkovich
Zahodska školjka Imperial, oko 1895. izradila tvrtka Rudolf Ditmar Znojmo
Luster s trima sjenilima, oko 1908. (elektrifikacija Karlovca)
Zbirku čini prvenstveno ambalaža (staklena i papirnata) karlovačkih industrijskih proizvoda. Također su zastupljeni srodni predmeti pronađeni u Karlovcu, a čija je uporaba bila učestala. Premda je Karlovac grad čija je apsolutna i relativna proizvodna moć relativno manja nego prije, zbirku aktualizira upravo sadašnja potraga za novim proizvodom.
Limenka s poklopcem slatkiša tvrtke Kanold, švedskog proizvođač slastica, u Karlovcu prisutnog od 1927. do 1931.
Reklama za Karlovačko „special-export-porter” pivo, 6. des. 20. st.?
Kutija s poklopcem i šest žličica modela „Karlovac”, proizvod tvornice Kordun u 2. pol. 20. st.
Zbirku čine kompleksni fondovi organizirani oko korisnika, odnosno stvaratelja građe, u rasponu od sredstava za proizvodnju (alati) do proizvoda te poslovne prepiske i svjedodžbi. Zbirci su priključena i prometala (velocipedi) i tradicionalni cehovski inventar (podzbirka cehalija): cehovske škrinje i pločice te majstorski radovi).
Sat za evidenciju dolazaka na posao. Oko 1824. instaliran na ulaz tvornice „Mustad” u Tuškanovoj ulici.
Cehovska pločica krojačkog ceha u Karlovcu, 1696.
Kostotresac (velociped) Petra Lukšića. Proizveden i nabavljen u Parizu 1867.
Osim jednog ormara iz 1622. i jedne garniture iz kasnog 18. stoljeća, prevladava materijal iz 19. stoljeća, dakle iz razdoblja bidermajera i historicizma, a nešto manje iz 20. stoljeća. Uz tek nekoliko iznimaka, namještaj je nabavljan od privatnih prodavatelja kao inventar kućanstava karlovačkih građana. U antologijske primjerke ubraja se namještaj Johanna Kraffta (osam komada).
Ormarić-sekreter (Schreibkasten). Potpisuje Heinrick Georg Sann u Beču 1849. (bidermajer)
Sofa, oko 1880. (historicizam)
Stolac. Izradio Johann Kraft u Zagrebu 1824. (bidermajer)
Temelj zbirke su veliki fondovi nacrta koje je stvorio Jakov Šašel (1832. – 1903.), poznati puškar koji se bavio i oltaristikom (dokumentirano s 49 jedinica), i građevinska tvrtka inženjera Nikole Marića (1886. – 1915., 614 jedinica). Povijesni planovi Karlovca datiraju iz 1818. i 1863. godine.
Nacrt oltara. U Karlovcu u 2. pol. 19. st. izradio Jakov Šašel
Dubovac na listu iz Albuma nacrta i fotografija raznih nasada. Projekti Josipa Kopřive, gradskog vrtlara, 4. des. 20. st.
Nacrt za novogradnju stambeno-poslovne kuće dr. Živka Tuškana. U Karlovcu 1835. izradio inženjer Nikola Marić
Zbirku čine predmeti kojima je kroz povijest kultiviran izgled i pojava karlovačkoga građanstva: najstarija je građanska haljina iz oko 1880. godine., memorijalnu vrijednost imaju čizme bana Mažuranića koje je Muzeju poklonio član obitelji, štap Mije Krešića... Šeširi, štapovi, lepeze, privjesci i spomenari upotpunjuju sliku o modnim običajima karlovačkoga građanstva. Vremenski je najzastupljenije 20. stoljeće.
Trodjelna haljina sa suknjom, haljetkom i korzetom. Oko 1880.
Štap za šetnju Mije Krešića. Izrađen oko 1881. (Velika Britanija?), ugravirano ime vlasnika
Plesni red društva „Zvonimir” kao privjesak. Naručeno i izrađeno u Beču 1891. kod Augusta Kleina.
Ova zbirka usredotočuje se na često marginalizirane predmete (obično zastupljene u variama) kao što su stolnjaci, tabletići, figurine, suveniri, igračke, oleografije (slike za masovnu potrošnju) često neuzoritog ukusa (kič), koji zapravo pružaju dobar uvid u zbilju povijesnih ambijenata. Od karlovačkih proizvoda ističu se proizvodi tvornice tepiha Dobrowsky.
Spomenar Micike iz Vojvodine. Ispisan 1894. i 1895. u Rumi i Indiji, uglavnom na njemačkom i mađarskom.
Baršunasti zastor iz 2. des. 20. st.
Posvetna slika (Kulisenbild). Austrija, 1. pol. 19. st.
Zbirka sadržava stolno posuđe i pribor za jelo te kuhinjsko posuđe i pribor. Uobičajeno je posuđe smatrati ranim pokazateljem kvalitete života u kućanstvima, a rast kvalitete nastupa u vremenu znanom kao „zlatno doba” karlovačkog trgovačkog prosperiteta. Podudara se, dakle, sa stilskim razdobljima bidermajera i historicizma. Posve očekivano, zemlje podrijetla većinom su srednjoeuropske, a ponešto dolazi iz Velike Britanije.
Kantica za kavu s poklopcem. Izređena u Njemačkoj oko 1850., nosi naručiteljev monogram: A. K.
Jušnik s poklopcem i podloškom. Kamenina „Wedgewood”, Velika Britanija oko 1860.
Podnos (auzac) kao skluptura žene u haljini. Izrađen u Beču nakon 1900.
Zbirku školstva obilježavaju kompleksni fondovi povezani s određenim polaznicima i ustanovama. Zastupljeni su oprema učionica, nastavna sredstva i pomagala, učenički radovi, dokumentacija o pojedinim polaznicima i izvješća škola. Predmeti datiraju iz 19. i 20. stoljeća.
Školska klupa, nakon 1900.
Godišnji popis Mladež kraljevske gimnazije (Iuventus regii gimnasii). U Karlovcu 1825. tiskao Johann Nepomuk Prettner.
Grafika s uzorkom zidne dekoracije za dječju sobu. Izdaje Ugarsko obrtno društvo, Mađarska/Hrvatska, 1904.
Zbirka je ustrojena 2014. godine na temelju donacije inženjera prometa Josipa Štimca koji je godinu prije toga otišao u mirovinu. Tijekom svojeg 45-godišnjeg staža na željeznici prikupljao je raznovrsne manje predmete, većinom pri njihovu otpisu iz uporabnog inventara. Većina predmeta nastala je u željezničkim radionicama koje proizvode sve što je potrebno: alate, stajne dijelove, namještaj ureda i čekaonica, tiskovine, odjeću i jednostavniji signalizacijski pribor. Datiraju iz obje polovice 20. stoljeća.
Telegrafski pisač Standard Electric Doms a spol, Prag-Vršovice, oko 1900.
Uredba (željezničke postaje) Draganić (Szabályrendelet a Draganić). Izdale Mađarske kraljevske državne željeznice; Poslovna uprava Zagreb, Zagreb, 1903.
Kutija s pečatnjakom za otiskivanje datuma i 52 tiskarska broja. Izradila Željeznička radionica Zagreb, Zagreb, 6. des. 20. st.