O Starom gradu

Stari grad Dubovac najstariji je karlovački spomenik i zbog svoje bogate povijesti, ali i zbog pionirske odluke da bude sačuvan uime kolektivne memorije. Naime, još je od 1896. godine u općinskom vlasništvu i otvoren za javnost.

Dubovac je dobio ime po nekadašnjoj hrastovoj (dubovoj) šumi koja ga je okruživala, a prenio ga je na suvremenu gradsku četvrt na karlovačkoj periferiji.

Stari grad na brdu iznad Kupe najuočljivije je obilježje karlovačkog kulturno-povijesnog krajolika. S njegove visoke kule otvara se pogled na gotovo cijelo područje grada kao i na teritorij triju suverenih država, odnosno dvaju povijesnih carstava. Naime, Dubovac se nalazi na udaljenosti od 12 kilometara zračne linije od granice sa Slovenijom i 38 kilometara od granice s Bosnom i Hercegovinom. U vrijeme kada je kula podizana, pružala je pogled na granicu Osmanskog i Habsburškog Carstva.

Humak iznad rijeke Kupe, mjesto na kojem je kasnije sagrađen Stari grad, još je u prapovijesti bio geostrateški važan. Najstariji nalaz, ulomak posude lasinjske kulture, svjedoči o ljudskoj aktivnosti već u bakrenom dobu. Arheološka istraživanja potvrdila su stalnu naseljenost tijekom kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, a ima i nekoliko antičkih nalaza. Srednji i novi vijek razaznaju se kroz elemente utvrđivanja i u nalazima bogatih slojeva koji svjedoče o načinu života dubovačkih varošana.

Dubovac se prvi put spominje 1339. godine, kada dobiva svojeg prvog župnika. Često pisana glagoljicom, svjedočanstva o trgovačkim i obrtničkim, pravnim i školskim okolnostima života dubovačkih purgera-slobodnjaka najbrojnija su u nekoliko desetljeća koja prethode zlosretnom Velikom petku 1578., kada su Osmanlije do temelja poharale varoš.

Izbjeglice su već iduće godine pribježište pronašle u novoosnovanom gradu Karlovcu, a preostao je samo kaštel koji je, zajedno s dubovačkim veleposjedom, tih godina od Jurja Zrinskog kupilo Ratno vijeće koje je rukovodilo Hrvatskom vojnom granicom. Premda zemljišno nevelik, dubovački veleposjed bio je gospodarski važno regionalno trgovište. Njegovi su vlasnici, među ostalima, bile i ugledne velikaške obitelji, (S)Zudar, Blagaj, Frankopan i Zrinski, a potom zapovjedništvo karlovačke vojske.

Dubovački kaštel u obliku je koji je dobio u kampanji utvrđivanja koja je uslijedila duž pograničnog područja potkraj 15. stoljeća. Četvrtasta branič-kula za dva kata nadvisuje tri oble, dvokatne kule među kojima su razvijena krila s obrambenim, skladišnim i stambenim prostorijama. Međašem u graditeljskoj povijesti može se smatrati 1511. godina kada tadašnji vlasnik, Bernardin Frankopan, u jednom svojem pismu spominje da je Dubovac od pretežno drvenog postao kameno zdanje.